Festival je koncipiran tako da zadovolji ukuse mnogih, kako zaljubljenike u klasičnu i modernu umetnost, tako i fanove filma i rok muzike. Sva dešavanja održavaju se u periodu od nedelju dana širom Sibinja, kada posetioci festivala imaju priliku da vide posete različite izložbe, koncerte, umetničke performanse, radionice i projekcije filmova. Da odmah razbijemo sve sumnje i predrasude – ovo nije amaterski festival, tu nema mesta za kvaziumetnike i slične pozere. Šta više, Art Mania se pokazala kao jedan vrlo pristojan i više nego prijatan događaj zaista vredan pažnje.


Ipak, sve to je bio uvod u ono zbog čega smo zapravo došli – a to su Die Toten Hosen. Kultni nemački i jedan od najboljih evropskih pank bendova, ove godine proslavlja 30 godina postojanja, zbog čega su krenuli u veliki pohod na letnje evropske festivale, pa su tako završili i u Sibinju na događaju na kojem su do sada napustali bendovi pretežno metal i hard rok zvuka. No, po svemu sudeći, izgleda nije bilo nezadovoljnog metalca na festivalu, pa skoro ni osobe koja nije znala tekstove njihovih pesama (koliko nam se čini, izgleda da svaka iole obrazovana osoba u Rumuniji zna nemački). Ovdašnja publika je Die Toten Hosen imala prilike da vidi davne 2004. godine u Beogradu, a utisci sa tog koncerta su bili vrlo pozitivni. Osam godina kasnije, Hosenovci su bogatiji za još po koju sedu i više ne izgledaju tako kul, ali zato zvuče savršeno. Matori pankeri i te kako znaju šta rade i kako da zabave publiku, te su joj pružili zaista odličan koncert u trajanju od otprilike dva sata. Campino, pevač i lider benda, šarmantan je baš onako kako smo očekivali, a uz to peva fantastično, pa čak i u momentima kada mislite da će eksplodirati od siline kojom peva. Ono što najviše volimo kod ovog benda jeste to što većina njihovih pesama zvuče toliko energično da vas teraju da samo raširite ruke i vičete na sav glas (pa makar i lupali gluposti jer vam nemački ne ide baš najbolje). Poseban je doživljaj bio slušati deo koncerta nešto malo dalje od Velikog trga na kojem se isti održavao, lutajući po prelepim ulicama Sibinja, budući da akustika grada pridaje mističnu atmosferu svemu tome, te smo dobili utisak da se koncert održava na kakvom prepunom stadionu na kojem bend pred oduševljenom publikom svira svoje navijačke himne.

Na kraju ostaje samo da vam pružimo savet da na višečasovni put koji bi trebao da se završi koncertom dragog benda krenete potpuno odmorni, jer vam se u suprotnom može desiti da ni ne primetite da bend svira vašu omiljenu pesmu.
Budući da iz tehničkih razloga nismo u mogućnosti da objavimo sve naše slike sa festivala, ovom prilikom pozajmljujemo fotografije sa Art Mania facebook stranice.
Branka Malenica