Odlomci, stihovi i citati Opcije

[DECAKizVODE]

fraulein, odakle to?

[Ikka]

Nil Gejmen 'Američki bogovi'

želim da me on i Amanda (fucking) Palmer usvoje

[fanuchi]

"The unreal is more powerful than the real. Because nothing is as perfect as you can imagine it. Because its only intangible ideas, concepts, beliefs, fantasies that last. Stone crumbles. Wood rots. People, well, they die. But things as fragile as a thought, a dream, a legend, they can go on and on. If you can change the way people think. The way they see themselves. The way they see the world. You can change the way people live their lives. That's the only lasting thing you can create."
Chuck Palahniuk (Choke)

[gold_lion]

Paničan strah od istine.


ne mogu nikako da se setim odakle je ovo

Ovu poruku je izmenio gold_lion: Feb 16 2010, 12:38

[NS-CODE]

"Kad sam išao lane u Beograd po espap, video sam u Topčideru Peru Zelembaća u robijaškim haljinama: tuca kamen!"

[DECAKizVODE]

ne pitaj je odakle dolazi. zar ne vidiš da dolazi iz vrta i da je nalepši cvet..

[gold_lion]

Izlazim kao sto sam i usao, razmisljao je. I dalje trazim. Jos uvek bez onog sto mi je potrebno da bih se vratio svetu.
A sta da sam kupio jednu od onih cudnih, neodredjenih stvarcica? Da sam je drzao, pregledao, razmisljao....da li bih potom, kroz nju, nasao put povratka? Sumnjam.
Te stvari su za njega, ne za mene.
Pa ipak, cak ako i jedna osoba pronadje svoj put....to znaci da put postoji. Cak ako ja licno ne uspem da ga se domognem.
Zavidim mu.

......Ponekad covek mora da pokusa bilo sta, zakljuci on. Nije sramota.

[DECAKizVODE]

kako je sve na sirotinju izvadilo đoku, izvadilo đoku

[Hibiskus]

kako je sve na sirotinju izvadilo đoku, izvadilo đoku

me like

ziveo krsh

[DECAKizVODE]

srela se dva partijska druga i jedan kaže - sve što su nam pričali o komunizmu bila je laž.
drugi će na to - da, ali ima i gore od toga. sve što su nam pričali o kapitalizmu bila je istina.

[gold_lion]

Girls don`t dress for boys, they dress for themselves and , of course, for each other.
If girls dressed for boys, they`d just walk around naked at all times.

Betsey Johnson

[DECAKizVODE]

hello, my name is dave and first of all i wanna apologize for my entire existance

[DECAKizVODE]

Ja sam gazio u krvi do kolena,
I nemam više snova.
Sestra mi se prodala
I majci su mi posekli sede kose.
I ja u ovom mutnom moru bluda i kala
Ne tražim plena:
Oh, ja sam željan zraka! I mleka!
I bele jutarnje rose!

Ja sam se smejao u krvi do kolena,
i nisam pitao: zašto?
Brata sam zvao dušmanom kletim,
I kliktao sam kad se u mraku napred hrli,
I onda leti k vragu i Bog, i čovek, i rov!

A danas mirno gledam kako mi željenu ženu
gubavi bakalin grli,
i kako mi s glave raznosi krov; -
i nemam volje – il nemam snage – da mu se svetim.

Ja sam do juče pokorno sagibo glavu
I besno sam ljubio sram.
I do juče nisam znao sudbinu svoju pravu –
Ali je danas znam!

Oh, ta ja sam Čovek! Čovek!
Nije mi žao što sam gazio u krvi do kolena
i preživeo crvene godine klanja,
radi ovog svetog saznanja
što mi je donelo propast.

I ja ne tražim plena:
Oh, dajte meni još samo šaku zraka
I malo bele, jutarnje rose –
Ostalo vam na čast!

[Hibiskus]

NEPRIHVATLJIV, prid. - Nepogodan za razmatranje. Primenjuje se na neke vrste svedočenja za koje se pretpostavlja da porote nisu u stanju da ih pravilno procene; sudije ih stoga isključuju i iz postupaka koji se vode samo pred njima samima. Svedočenje iz druge ruke je neprihvatljivo, jer osoba koja je nešto rekla nije bila pod zakletvom i nije dostupna sudu za ispitivanje; ipak, većina važnih poduhvata, vojnih, političkih, poslovnih, i svih drugih vrsta, svakodnevno se preduzima upravo na takvim osnovama. Ne postoji nijedna religija na svetu koja ima bilo kakvu jaču osnovu od ove. Otkrovenja spadaju u istu ovu kategoriju; da je Biblija reč božija moramo da verujemo na reč davno umrlim ljudima, čiji su identiteti sumnjivi, i za koje se ne zna da su bili pod zakletvom, bilo u kojem značenju te reči. Prema pravilima svedočenja koja su sada na snazi u ovoj zemlji, nijedna tvrdnja iz Biblije nije podržana dokazima koji bi na sudu bili prihvatljivi. Ne može se dokazati da se bitka kod Blenhajma uopšte dogodila, da je ikada živela osoba po imenu Julije Cezar, da je postojalo carstvo zvano Asirija. Međutim, pošto su zapisi iz sudskih arhiva prihvatljivi kao dokaz, može se lako dokazati da su nekada postojali moćni i zli čarobnjaci koji su bili pošast za čovečanstvo. Dokazi (uključujući i priznanja) na osnovu kojih su neke žene osuđene kao veštice i pogubljene, bez mane su; i dalje su neoborivi. Sudijske odluke na njima zasnovane bile su logički i zakonski ispravne. Ni pred kojim postojećim sudom ništa bolje nije dokazano nego optužbe protiv veštica i volšebnika, koje su mnoge poslale u smrt. Ako veštica nije bilo, i ljudsko svedočenje i ljudski razum podjednako su lišeni smisla.

[DECAKizVODE]

Maksim Maksimović, najčuveniji diskutant u Blejovu i bez premca govornik na sahranama, umrije kako niko ne umire: u poljskom klozetu. Sastavi ga kap dok je, da oprostite, čučao nad rupom. Nije se, siromah, stigao ni obrisati. Prosto da se čovjek grešan nasmije: govnjav ode Maksim iz života. Srce ga, majkumu podmuklu, naprečac izdade. Da ga je bar presjeklo čas ranije, dok je diskutovao... Ovako...
Već dva dana ne mogu Maksima da sahrane. Nije red takvog diskutanta spustiti u zemlju bez riječi. Nije red. Zaslužio je, vala, sunce ga ne grijalo, bar jedan govor. I eto, ni taj jedan niko ne uspijeva da sastavi. Dvije noći i dva dana ređaju se i okušavaju svi koji su pismeni u Blejovu. Ali zalud. Ne ide pa ne ide. Leži jadni Maksim na stolu. Leži dugo, predugo. Kao da nije pokojnik već materijal za sjednice.
Hvata panika šefa Mjesne kancelarije i direktora Škole. Maksimova sahrana je jedna opšta, tako reći, društvena stvar.A njih dvojica najopštijih, tako reći, najdruštvenijih u selu, zapetljali se u kučine. Ne mogu govor za sahranu da obezbijede.
Maksim se, da oprostite, počeo već da osjeća. Ni najbliži ukućani, žena mu Ivanka i brat Uroš, ne sjede pored kovčega. Plaču i nariču u susjednoj kući.

A govora nema. Pa nema.

Došao već red i na najpismenije. Ni oni ne uspijevaju. Eh, gdje si sad Maksime! Ti si takva sočinjenija liferovao kao od zbilje! Ali, lako je bilo tebi. Ljudi su umirali pristojno: u krevetu, na njivi, u kafani... I mogao si onda da u govoru budeš dirljiv. Da, kao što je red, rasplačeš i najrođenije.
A šta sad uraditi, crni Maksime!

Umrije u klozetu.

Čime ispuniti govor o tebi? Seoski će leziljebovići i lezipogačići za sve privezati ovu grešno smiješnu smrt pa će i od najplačljivijeg posmrtnog slova ispasti vic. A ko bi pristao da mu se smiju dok govori na sahrani. I da ga selo poslije na sprdnju uzme.
Eto, u tome je nevolja.

S druge strane, na sahranama se godinama isto govori:

Prvo se tužno konstatuje da je pokojnik prekinut u punom radnom zamahu.
(Ali kako ćeš to u ovom slučaju reći kad je Maksima smrt prekinula u, da prostite, nezgodnom času.)

Pa onda: istakne se da je preminuli bio i ostao dosljedan do kraja.
(A gdje je Maksimu dosljednost? Cijelog života je diskutovao, a na kraju zna se kako ga je smrt zatekla.)

Onda se žalosno utvrdi da nas je pokojnik napustio u trenutku kad se od njega najviše očekivalo.
(Pošto nas je napustio u momentu vršenja velike nužde, ispada da smo tada od Maksima najviše očekivali.)

Ovako bi se proveo i dalji tok govora:

Ostavio nas je onda kad nam je bio najpotrebniji!

Sagorio je na radnom mjestu!

Umro je kao što je i živio!

Iza njega ostalo je njegovo djelo...