Drugi roman Igora Marojevića "Dvadeset i četiri zida" – čije je novo, znatno prerađeno izdanje pred čitaocem – predstavlja prvo prozno ispitivanje side u srpskoj književnosti i znatno šire. Kako u danima demonstracija 1996/97 vodi paralelni život jedna alternativna grupa ljudi, čiji značajan deo čine i oboleli od „kuge dvadeset prvog veka“?
Detaljnije...
Igor Marojević rođen je 12. jula 1968. godine u Vrbasu. Posle mladalačkih avantura, koje su obojile između ostalog rok muzika i pevanje u nekoliko bendova, diplomirao je srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Svoj prvi roman Obmana Boga objavio je 1997. godine, a onda su se nizali "Dvadeset četiri zida" (1998), "Žega" (2004) i "Šnit" (2007), kao i zbirke priča "Tragači" (2001) i "Mediterani" (2006). U poslednje dve godine je objavio novo, prošireno izdanje "Žege" (2008) i svoj najnoviji roman "Partner" (2009).Nekoliko knjiga objavljenih kod nas i u inostranstvu i prisustvo u raznim antologijama bilo je dovoljno da stekne status poznatog pisca. Svojom neposrednošću i lakoćom osvaja čitaoce pišući o savremenim problemima, bilo neposredno (Parter, Mediterani, Dvadeset četiri zida), bilo da ih izmešta u prošlost (Žega, Šnit). Poslednjim dvema knjigama započinje ciklus još uvek nedovršenog petoknjižja pod naslovom Etnofikcija. Začetnik je istoimene poetike koja je izvršila izvestan uticaj na nekoliko mlađih srpskih autora od kojih je najupečatljiviji svakako Dejan Stojiljković.