Izdavačka kuća
Geopoetika objavila je roman poznatog savremenog japanskog pisca
Harukija Murakamija pod nazivom “
Okorela zemlja čuda i Kraj sveta”. Prvo izdanje ove knjige objavljeno je 1985. godine, za koje je Murakami dobio uglednu „Tanizaki književnu nagradu“, a ono se smatra jednim od njegovih najznačajnijih dela.
Prepun akcije, neizvesnosti, čudnih i nadrealnih likova, ovo je još jedan Murakamijev roman u kojem piščeva mašta prevazilazi granicu realnog. Na sebi svojstven način,sredstvima koja kao da su primerenija drugim medijima, filmu i stripu, pisac gradi likove luckastog i genijalnog profesora, kao i njegove bucmaste sedamnaestogodišnje unuke opsednute pink odećom i sklone razgovorima o seksu. U celu priču uvodi veoma neobična, nadrealna “bića”, podzemna čudovišta, Čitača snova i Senke, koji su u potpunoj suprotnosti sa realnim Bobom Dilanom, Lorin Bekol, i mnogim muzičkim i filmskim stvaraocima kojima autor pravi svojstveni omaž.
Roman "Okorela zemlja čuda i Kraj sveta" predstavlja zanimljiv spoj
sajber-panka, kafkijanske fantazije, detektivskih romana i mitske
strukture. Čine ga dve pažljivo konstruisane paralelne priče sa
elementima sf-a, koje se naizmenično smenjuju. Prva priča smeštena je u
“Okoreloj zemlji čuda” dok druga nosi naziv “Kraj sveta”.
Pisac svetske klase, prepoznatljiv po specifičnom spisateljskom
stilu koji je prožet umerenom dozom mistike, i nedorečenosti u neku
ruku, podstiče maštu u stvaranju različitih vizija kod čitalaca, kao
što i navodi na razmišljanje. Analizirajući ljudski um dolazi do
pitanja da li su sećanja i iskustva ta koja nas kreiraju i definišu i
kakve bi osobe bili kad bi nas lišili sopstvenih sećanja.