Prema Hegelu, muzika „treba da izdigne dušu iznad same sebe, treba da je vine iznad svog sadržaja i stvori jedno područje gde će, oslobođena svih patnji, moći nesmetano da uroni u pročišćeni osećaj same sebe“. Naučnici sa Univerziteta u Viskonsinu su, međutim, došli do jednog znatno banalnijeg zaključka kada je reč o uticaju muzike...
Detaljnije...
Alesandro Bariko je rođen 1958. u Torinu. Po obrazovanju je filozof i klavirista. Radio je kao muzički kritičar u „Republici“, a potom kao urednik kulturne rubrike u „Štampi“. Živi u Torinu gde vodi školu kreativnog pisanja po imenu Holden. Objavio je sedam romana: Zamkovi gneva (1991), Okean more (1993), Svila (1996), City (1999), Bez krvi (2002), Ova priča (2005) i Homer, Ilijada, pozorišni monolog Pijanista (1994), filmski scenario Spanska partija (2004), esej Next (2002) i nekoliko knjiga o muzici među kojima je i Hegelova duša i krave iz Viskonsina (1993), Zamkovi gneva (1991), Ova priča (2005).