Ono što Bajera čini drugačijim od pisaca koji su se bavili nasleđem krivice iz Drugog svetskog rata jeste samome sebi dat neobičan zadatak: da slike rata prikaže zvukom! Naime, glavni lik Herman Karnau po profesiji je inženjer zvuka. Iz svog običnog života skromnog i moralnog čoveka on ulazi u mulj nacističkih eksperimenata.
Detaljnije...
O autoru:
Marsel Bajer rođen je u Tajflingenu, odrastao u Kilu i studirao englesku i opštu književnost u Zigenu, da bi se konačno nastanio u Drezdenu. Magistrirao je s radom o Friderike Majreker. Od 1980. piše pesme, šest godina kasnije počinje s prozom, a krajem osamdesetih objavljuje priloge o književnosti, muzici i umetnosti, među ostalim i u Noje cirher cajtungu i Frankfurter algemajne cajtungu. Napisao je i dve opere u saradnji s Enom Popeom (Interzona i Rad Prehranjivanje Stanovanje). Poslednjih godina istražuje istoriju nauke, kao i saznajne procese kod čoveka i životinja. Bio je organizator i učesnik više stručnih javnih diskusija iz arheologije, zoologije i entomologije. U ovom kontekstu posebno treba istaći njegov šestomesečni boravak u Institutu za istoriju nauke Maks Plank u Berlinu, kao i niz poetskih književnih večeri u Cirihu.
Autor je romana "Ljudsko meso" (1991), "Leteće lisice" (1995), "Špijuni" (2000) i "Kaltenburg" (2008). U saradnji sa Andreasom Calausom napisao je nefikcionalnu prozu "Idemo na more" (2001), a knjigu "Nonfiction" objavio je 2003. Autor je zbirki pesama "Vokmenka" (1990) i "Zemljopis" (2001) i novele "Zaboravite me" (2006).