Roman, izgrađen od elektronskih pisama koje glavni junaci razmenjuju posle neobičnog i sudbonosnog susreta, zasniva se na iskazivanju dva ključna ali oprečna stava po pitanju nastanka sveta njegovom smislu i svrsi ljudske egzistencije. Prvi je čisto racionalistički, opisan kroz veru glavnog junaka u razum i nauku, opipljivo i dokaz, u zakone prirode, fizike i matematike, dok žena simbolično postaje predstavnik tananog senzibiliteta, tumač natprirodnih pojava, vere u snove, Boga i vidovitost. Gorder zapravo ne pokušava da favorizuje ni jedan od dva pomenuta stava, niti bilo koji smatra idealnim putem na tragu „konačnih odgovora“, ovaj veliki majstor kompozicije i naracije samo želi da iskaže posebnost čoveka u hijerahiji prirodnih zakona i vrednosti kroz njegovu ključnu ulogu u očuvanju ovozemaljskog sveta i poretka.Imajući u vidu poruku romana „Zamak u Pirinejima“ interesantno je napomenuti da je Gorder (1952), nakon svetskog uspeha sa romanom o istoriji filozofije, čuvenom „Sofijinom svetu“, zajedno sa svojom suprugom Siri Danevig ustanovio nagradu „Sofija“ za doprinos očuvanju životne sredine i održivog razvoja savremenog ljudskog društva, koja se dodeljuje od 1997. dokazanim, humanim pojedincima i institucijama.
I.T.

