„Selenićeva simbolika realističke provenijencije vodi ka posebnom očuđavanju. Snaga koja svom silinom stupa na scenu istorije oličena je džinovskim Šampionom, snaga koja se uz lomove i poniženja sklanja sa scene, dokrajčena unutarnjim raspadom i udarcima spolja, oličena je bolesnim i patuljastim Vojinom... Uopšte, snaga inspirisanih segmenata u romanu Pismo/glava... otkriva i autentičnost i romansijersku silinu i nepatvorenu inspiraciju u oblikovanju životne građe, pravu i izrazitu, rasnu romansijersku prirodu.“ Petar Džadžić
Detaljnije...
Slobodan Selenić je rođen 1933. godine u Pakracu. Pisao je pozorišnu kritiku i bio redovni profesor Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu. Napisao je sledeće romane: "Memoari Pere Bogalja" (1968, Oktobarska nagrada grada Beograda za književnost), "Prijatelji" (1980, NIN-ova nagrada, Nagrada Biblioteke SR Srbije za najčitaniju knjigu 1981), "Pismo/glava" (1982), "Očevi i oci" (1985), "Timor mortis" (1989, nagrada jugoslovenske kritike „Meša Selimović“), "Ubistvo s predumišljajem" (1993, Nagrada Biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu 1994. i 1995). Posthumno su mu objavljeni roman "Malajsko ludilo" (2003) i pozorišne kritike "Dramsko doba" (2005, priredio Feliks Pašić), objavljivane od 1956. do 1978. godine. Napisao je tri drame: "Kosančićev venac 7" (prvo izvođenjemarta1982.u Ateljeu212), "Ruženje naroda" u dva dela (prvo izvođenje decembra 1987. u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, Sterijina nagrada za najbolji tekst 1988), "Knez Pavle" (prvo izvođenje maja 1991. u Jugoslovenskom dramskom pozorištu). Umro je 1995. godine u Beogradu.