Glavne junakinje romana „Sjaj u oku zvezde“ su tri izuzetne žene. Živele su u doba kada crkve nisu bile domovi Božji, već su ličile na povrtnjake i ptičarnike. Kada je, po zapovesti careva i patrijaraha, ikonoljublje proglašeno za jeres. Kada su ikone skrnavljene i javno uništavane, a svi koji ih poštuju proganjani.
Irina i Teodora bile su vizantijske carice. Volele su ikone i borile su se za povratak ikonopoštovanja, svaka po svojoj moći i po svojoj prirodi. Lilija je bila ikonopisac. Nije se odrekla svoje uzvišene umetnosti ni kada su mnogi slikari odbacili dar Božji da bi primili darove carske. Ni kada je ikonopisanje zabranjeno. Znala je da "čoveku ne vredi da zadobije čitav svet ako duši svojoj naudi". Ostala je verna, i svoja, zagledana u sjaj u oku Zvezde nezalazne.
Ljiljana Habjanović Đurović rođena je 1953. godine u Kruševcu. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Od 1985. do 1995. godine radila je kao bankarska službenica, komercijalistkinja inostranog turizma i novinarka. U tom periodu objavila je tri romana ( "Javna ptica", "Ana Marija me nije volela", i "Iva" ) i knjigu literarne publicistike "Srbija pred ogledalom". Od 1996. godine posvetila se samo književnom radu i od tada je objavila romane: "Ženski rodoslov", "Paunovo pero", "Petkana".Romani Ljiljane Habjanović Đurović prevedeni su i objavljeni u Češkoj, Grčkoj, Italiji, Hrvatskoj i Makedoniji.

