Novu knjigu Pola Ostera "Zimski dnevnik", u prevodu Ivane Đurić Paunović, izdavačka kuća Geopoetika objavila je pre američkog originala.
"Zimski dnevnik", najintimniju knjigu koju je Pol Oster do sada napisao, čine autobiografski fragmenti o telu, ljubavi, prijateljstvu, porodici.
Trideset godina posle objavljivanja knjige "Otkrivanje samoće" (1982), Pol Oster obznanjuje "Zimski dnevnik", koji, ako i nije njen nastavak, tu knjigu nadopunjuje i s njom čini organsku celinu. U prvoj je Oster govorio o očinstvu na dva načina: razmišljanjem o svom ocu i o sebi kao ocu. U novoj knjizi bavi se porodicom, počev od svojih roditelja, preko supruge, spisateljice Siri Hustvet, i njenih roditelja, drugova i prijatelja, pa do sopstvene dece - ali ponajviše sobom. Za nekoga će razotkrivanje intimnosti u "Zimskom dnevniku" biti iznenađenje. Za one koji poznaju Osterovu opsesivnu analitičnost i zaokupljenost detaljima, neće. Ali, čitava jedna linija koja se ovde bavi (njegovim) telom nikoga neće ostaviti bez, ovakve ili onakve, reakcije.
U paketu sa često bizarnim telesnim detaljima (bolesti, povrede, bol, smrt), kako on sam kaže - "katalogom čulnih informacija", nalazi se i sličan duhovni arsenal (patnja, samilost, sjaj lepote, britkost uma, hrabrost), prema Osteru - "fenomenologija disanja". U samim pukotinama jedinstva tela i uma, Oster postavlja suštinska životna pitanja, otvoreno potkrepljena preživljenim, ličnim primerima. Njegovo sećanje odlazi duboko u prošlost, u vreme kada ga zapravo nije mogao imati, kao i u prostore u kojima se više gostovalo no što se živelo. Koliko god "Zimski dnevnik" bio intimna istorija piščevog života (ne puka autobiografija!), on je i njegova intimna geografija: o tome govori njegovih dvadesetak domova, zajedno sa poštanskim adresama. Sledeći njih, kao na nekom dugom toboganu, ova se knjiga čita bez daha i bez prekida, sve brže kako se bližimo njenom kraju. Pol Oster, kao zreo čovek, i kao zreo pisac, minuciozno osluškuje svoje telo, ali i sve već izrečene i ispisane reči koje su ga dovele do zime sopstvenog života. Autorova priča je oštra, ponekad neprijatna u ogoljenosti, ali iskrena i hrabra. I koliko god je tamnih tonova karakterisalo, u slavu je života.
O autoru:
Pol Oster (1947) jedan je od najznačajnijih američkih romansijera današnjice, pesnik, esejista, scenarista, reditelj i prevodilac. Autor je romana
"G. Vertigo", "Levijatan", "Mesečeva palata", "Njujorška trilogija", "U zemlji poslednjih stvari", "Knjiga opsena", "Proročka noć", "Bruklinska revija ludosti", "Putovanja u skriptorijum", "Čovek u mraku". Napisao je dve memoarske knjige, knjigu eseja "
Umetnost gladovanja", kao i zbirku pesama "
Iščezavanja". Autor je scenarija za film "
Dim", koreditelj (sa Vejnom Vangom) filma "
Pandorina kutija", scenarista i reditelj filma
"Unutrašnji život Martina Frosta". Njegove knjige su prevedene na preko dvadeset jezika. Živi u Njujorku.