Kada je ovaj album procureo, izazvao je mnogo buke na blogovima. Zbunjujuće, album se zove "
Crystal Castles", kao i bend, kao i njihov debi album iz 2008. godine, i još iznenađujuće, to je nekako jako dobro i na neki način nezaboravno. Kao da su se zaista odlučili da naprave album a ne samo ideju o albumu - što za bend čiji zvuk je stekao ozloglašenost automatski znači neuspeh? (v.MGMT)
Okej, Alisonin glas i dalje zvuči kao da mu je potrebno malo WD-40 u nekim momentima. No, kasnije na albumu ona cvrkuće i prede, takođe. Starija je, valjda. Album otvara "Fainting Spells"- besmislena vrištalica koja se izlije u singl "Celestica", stvarno melodičnu, ranjivu malu ispovest, koja kao da se udvara slušaocu, koji neće ostati dužan za povratnu informaciju.
Vraćamo se abrazivu sa "Doe Deer"- neprijatnih minut i po putovanja kroz kutiju duvana. Dovoljno rečeno. Na sreću, vrhunac albuma nalazi se odmah iza ugla "Baptism", spiritualni naslednik "Crimewave", duboka pećina lupkanja, drobljenja i sjaja.