Uz četiri izdanja od 2001. godine, Dan Snaith AKA
Caribou je bio jedan od onih izvođača uz koje se razvijate, a ne prerastete ih. Za tih 9 godina, ponudio je suptilnu ali postojanu umetničku evoluciju, koja je održavala intrigu kod fanova a kod slučajnih slušalaca bar znatiželju. Od razigrane IDM debitantne "Start Breaking My Heart", ili ošamućene psihodelične "Up in Flames", do trapavije, fanki ritmične "The Milk of Human Kindness", Snaith se razvijao bez žrtvovanja sopstvenih muzičkih principa. Dakle, njegov katalog je luk jednostavan za upravljanje, ni nalik nizu nepovezanih eksperimenata.
Kao takav, on je bio zanimljiv za praćenje u medijima i onlajn dok je radio na svom novom projektu. Koliko je to u njihovom interesu, umetnici osvetljavaju svoje planove u budućnosti i daju nagoveštaj gde se trenutno nalaze. Nakon tri godine od prošlog izdanja "Andorra", Snaith je ostavio svega nekoliko mrvica hleba. Krajem 2007., u intervjuu za Pitchfork, Snaith je pomenuo da je James Holden bio jedan od umetnika na koje se ugledao u tom trenutku i da je bio angažovan elektronskom kartom, generalno. Stoga, nije čudno što njegovo peto izdanje, "Swim", predstavlja Snaith-ovu klupsku verziju njegovih psihodeličnih maštarija, čineći od potopljenih snova "Andorra"-e potpuno obradjeni dens-pop hibrid.