Jimmy Edgar - XXX
29. avg 2010. @ 11:05  |  recenzije

Jimmy Edgar - XXX

!K7

Jedno od velikih zadovoljstava otkrivanja muzičkih čudesa jeste saznanje da bilo ko dovoljno briljantan za stvaranje velike umetnosti u mladosti je obično i dovoljno zdravorazuman da se tokom duge karijere promeni. Bob Dylan je totemski primer, ali svi od Conor Oberst-a do Dizzee Rascal-a su napravili debele, uzbudljive promene. Čak i česti neuspesi su interesantni i zabavni. Jimmy Edgar-a je otkrio Warp sa 18 godina, 2001., i on je proteklu dekadu proveo razvijajući biografiju kakvu biste ocekivali od nekoga iz Detroita ko je radio na žurkama sa 15 godina. Njegov rad je okićen tvrdim elektro, fank, hip-hop i pop zvucima. Edgar-ov XXX, njegov tek drugi full-length album i prvi za !K7 nije zabavan, i još važnije, nije veoma interesantan.

XXX zvuči kao muzika za striptiz klub, stvorena od strane nekoga ko stvarno voli striptiz. Ovo nije iznenađenje od umetnika čija se najpoznatija numera zove "I Wanna Be Your STD". 

Da kažemo to ovako: XXX zvuči kao što omoti albuma Lords of Acid izgledaju. XXX ima atrakciju, seks, jebanje, sjaj, ali je neprijatno nazvan i razmetljiv. "Hot, Raw, Sex" nije o vrelom, sirovom seksu, već o onome kako Edgar zamišlja takvo iskustvo. Mantra numere je: "We had/ What I call/ Hot, raw sex". Kakvi su njegovi standardi za vreo, sirov sex? To je ono što ne znamo!

Edgar se često ježio kada su njegovu muziku nazivali elektronikom, i možda je konačno u pravu: iako izvor ostaju analogne klavijature i kompjuteri, XXX je takoreći čist pop-fank album. Verovatno uzima za uzor Prince-a, a ponekad se tome i približava: to ilustruju sporo zavijajući gruv kod "Physical Motion", kao i meke dirke i fank u numeri "Midnite Fone Call". Češće se približava Prince-ovom čudnom potomstvu: tu je David Banner-ov porno šapat na "Push".

U intervjuima, Edgar je miran, deklarativan i netaktičan. Opisujući svoj omiljeni festivalski momenat u intervjuu za Resident Advisor, Edgar je rekao: "Imam video snimak crnog obezbeđenja koje mrda guzama uz moj set sa Detroit Electronic Music Festivala od pre par godina. Zatim je u kadru jednoruki brejk denser, koji se vrti na svom zadebljanju." Ovaj oblik nemarnog poverenja, od osobe koja je proglašena muzičkom silom u tako ranom dobu, iskrvari u XXX. Album je nadmen čak i kada su uticaji i egzekucija na vrhuncu. Očekujemo čuda i nepravilnosti, ali trebalo bi podstaći Edgara da sledeći put napravi šarmantniji neuspeh.

Dodaj komentar
(ime)