Mount Kimbie - Crooks & Lovers
23. avg 2010. @ 15:49  |  recenzije

Mount Kimbie - Crooks & Lovers

Mount Kimbie su dva prijatelja koji su se upoznali na koledžu, nisu baš imali isti muzički ukus, napravili su neke snimke, dostavili ih Fruitz Loops, i počeli da rade. Njihova prva dva singla, Sketch on Glass i Maybes, izdala je britanska dabstep etiketa Hotflush, ali nisu baš zvučali kao njihovi savremenici, zbog čega i jesu bili tako dobri. Bez pompe, bez nervoze. U nedavnom intervjuu, Dom Maker, jedan član grupe, govorio je o tome koliko ceni TV on the Radio i Yeah Yeah Yeahs, što verovatno nije način da impresionira ljubitelje čiste dens muzike, ali je time istakao kako ako ste dovoljno kreativni, možete ignorisati čistoću žanra. To je razlog zbog kog je Crooks & Lovers nestrpljivo očekivan od strane male grupe slušaoca, ali i zašto ima šansu da bude dobro prihvaćen od velike.

Ako imaju prethodnike, to je grupa poput Boards of Canada, koji su koristili mašine da naprave muziku ubedljivije pastoralnom, nego što su to činili većina folk bendova. 

Fank na Crooks je previše intiman da bi se razotkrio u klubovima. Taj bit je namenjen za srce i dom. Centralni motiv kod "Before I Move Off" je klackanje nečijeg jezika, do vrha usana. Kada "Carbonated" dodje do svog vrhunca, zvuk kiše se uvlači u mix, i posipa, ne pljušti. Čak i naslovi su skromni: "Mayor" (a ne "President" ili "Dictator" ili "King"); "Ode to Bear"; "Field". I u retkim momentima kada muzika postaje uznemirena, kao na "Blind Night Errand", oni i dalje izbegavaju grandioznost. Iznenađujuće je to što, uprkos ljubaznosti zvuka u celini, dovoljno je detaljno da bolje zvuči glasno nego preko slušalica.

Ništa na ovom albumu se ne izdvaja kao "Maybes" or "Sketch on Glass", i iako je to možda velikodušna racionalizacija fanova, to ga čini albumom a ne singlom. Snimanje full-length-a uopšte, je redak gest u žanru, gde producent poput Joy Orbison-a, na primer, može izdati 10 ili 15 minuta muzike i, i dalje biti smatran za jedan od najboljih u godini. Dabstep, i dens muzika uopšte, čine muzičku hemisferu čiji najbolji albumi često naizgled nemaju samosvest o tome kako albumi funkcionišu, ali Crooks, kako god okrenete, to ima – uspon, pad, uspon – kraj. 35 minuta čistok svetlucanja, bez napora.

Kada je novinar The Fader-a rekao kako je pokušao da pronađe Mount Kimbie na Google Maps ali nije ništa našao, Kai Campos – drugi član grupe, je objasnio: "To je mesto unutar svih nas, gde autobusi stižu na vreme". Nije vrh koji cepa oblake, gde se miljama prelivaju boje zalazaka sunca, nije metafora za veličanstvene kreacije, samo mali grad sa pouzdanim javnim transportom - prelep, kratak i pametan odgovor za prelep, kratak i pametan album.

Dodaj komentar
(ime)