Darko Perović je kazao da mu je drago što je strip koji je nacrao kao dvadesetogodišnjak izdržala test vremena i da je i danas aktuelna. "Mislim da je Brek zadržao snagu i svežinu jer sam ga crtao kao dvadesetogodišnjak i početnik. I pored svih manjkavosti kojih kao takav sigurno ima, ni danas ništa u njemu ne bih menjao, jer još uvek verujem u iste stvari", rekao je Perović.

Pogovor je napisao Zoran Đukanović, i u nastavku prenosimo delove tog teksta:
“Sa Brekom Perović je snažno vratio prioritet pripovedačkom činu u domaćem stripu s kraja osamdesetih. Naravno, posle iskustava radikalnih svetskih strujanja u stripu sedamdesetih i početkom osamdesetih, za Perovića više nije bilo moguće da se vrati sasvim klasičnoj, konvencionalnoj priči. Akcionost Perovićeve priče bogato je prožeta nekom vrstom pripovedačke melanholije. Tu je moguće i potrebno dešifrovati neke vanstripovne uticaje. To su svakako uticaji špijunske proze Le Kareovih romana, kinematografski uticaji Blejd Ranera Ridlija Skota, a u tragovima i Stalkera, pa i Solarisa i Ogledala Andreja Tarkovskog.”
“Darko Perović je sa Brekom napravio korak od sedam milja. Ovaj iskorak je bio toliko veliki da je odredio crtačku sudbinu jednog tihog momka koji bi prigušenim glasom ponekad nešto nenametljivo iskomentarisao među pretencioznim glavama kojih se moglo sresti na sastancima Beogradskog kruga 2 u Mažestiku. Neki su više pričali, tek ponešto uradili dok su razvijali ideologije stripa, šta se mora obožavati, a šta zaslužuje doktrinarni prezir sa „Olimpa”. Darko je, međutim, uglavnom ćutao. Bavio se pasivnim avanturizmom crtačkog stola. Znao je da se tamo nalazi srce tajne.”
