Koliko dugo ste radili na stripu? I koliko je to bio kompleksan projekat?
Oko šest meseci, tekst mi je bio izuzetno lak za adaptaciju, budući da je veoma kratak i zauzeo je svega 46 strana. Mislim da nisam gotovo ništa izbacio, osim jedne scene sna, takođe sam premestio jedno ili dva poglavlja zbog izgleda stranice.

Pošto ste u ulozi i scenariste i crtača stripa „Poslednji dan na smrt osuđenog“, da li je to činilo posao dvostruko težim?
Naprotiv, uvek sam imao poteškoća da ilustrujem scenarije koje su napisali drugi. Kad sam ja pisac, sve je mnogo jednostavnije i jasnije u mojoj glavi, vidim bolje to što treba da nacrtam.
Šta vas inspiriše dok stvarate?
Stvarnost, svet oko mene, način na koji ja uspevam da ga shvatim…
Što se tiče “Poslednjeg dana na smrt osuđenog”, pokušavao sam da sebi govorim sve vreme “kako bi Igo želeo da ja nacrtam ovu priču”, i stalno sam se trudio da pretvorim njegove reči u slike. Na primer, kada on kaže gradska kuca “povraća” žandarme, pokušao sam da dam taj utisak povraćanja na mom crtežu. Gotovo da se i nisam raspitao o 19.veku, rekao sam sebi da je Igoov cilj bio da govori o bilo kom osuđeniku na smrt, bilo gde i iz bilo koje epohe, tako da mi nije bio cilj da rekonstruišem precizno 19.vek. Zauzvrat, nacrtao sam precizno slavne spomenike, poput gradske kuće u Parizu, da bi čitalac koji ih poznaje mogao da sebi kaže dok ih gleda “ovde su sečene glave”.

Da li trenutno radite na nekom novom projektu ili stripu?
Nakon „Poslednjeg dana na smrt osuđenog“, adaptirao sam „Portret Dorijana Greja“, prema romanu Oskara Vajlda, u istoj kolekciji ali u jednom veoma različitom stilu.
Trenutno završavam album koji se zove „Noć“, koji neće imati nikakve veze sa ovim prethodnim: dešavaće se u srednjem veku, i radiće se o komediji (biće objavljen kod jednog drugog izdavača, ne znam da li će se pojaviti kod vas).
Vaša strip adaptacija „Poslednji dan na smrt osuđenog“ prošla je zaista zapaženo među ljubiteljima strip umetnosti u Srbiji, da li biste možda ovom prilikom imali nešto da im poručite?
Veoma sam iznenađen i dirnut što se ovaj album dopao u Srbiji. Pretpostavljam da je to svakako zahvaljujući snazi i univerzalnom karakteru Igoovog teksta. Veoma sam zadovoljan ako sam uspeo da to prenesem u moje crteže.
Uvek mi je teško da mislim o ljudima koji čitaju moje albume, da se pitam šta je to što ih privlači u njima a šta ne. Kad znam da oni žive u jednoj zemlji u kojoj nisam nikada bio i čiji jezik ne poznajem, jos mi je teže.
U svakom slučaju puno vam se zahvaljujem na pažnji sa kojom pratite moj rad.
