Theodore Poussin

Relativno nedavno, pod okriljem zagrebačke izdavačke kuće Bookglobe, izašao je treći i četvrti album relativno nepoznatog francuskog strip-junaka, Theodorea Poussina. Kako sam prva dva albuma pročitao još onomad prije dvije godine, kada su se prvi put pojavili na domaćem tržištu, a odonda o njima nisam napisao ni slova, rekoh sebi kako je došlo pravo vrijeme da o njima kažem pokoju riječ.

Tko je Theodore Poussin? Samo ime kao da ne govori ništa. Nije pretjerano zvučno, ne ostaje u pamćenju, ne priziva nikakva tajna značenja koja bi zahtijevala dešifriranje, te gotovo nalikuje kakvom običnom čovjeku koji se nekako zatekao u dvodimenzionalnom svijetu stripa. Njegov lebensraum sa početnih stranica odgovara ovakvoj predodžbi. Zakopan među papirima nekakve brodske kompanije za uvoz i izvoz raznih drangulija na relaciji Zapad-Istok, naš junak sanjari o dalekim morima, uzbudljivim pustolovinama i svemu onome o čemu je čitao u pustolovnim knjigama raznih autora. Onako kako je lektira utjecala na sudbinu Emme Bovary ili Don Quijotea utjecala je i na Thea Poussina. Proživljavajući srcem i dušom uzbudljive i opasne plovidbe morima indijskog oceana, ovaj je junak postao paradigmom svih onih koji su u mladosti gutali Kiplinga, Vernea, Conrada ili Coopera. No, za razliku od većine ovih sanjara, Poussin je dobio priliku za ostvarenje vlastitog sna. Poslan na ono što bi se danas nazvalo stručnim seminarom, Poussin dobiva priliku zaploviti u utrobi trgovačkog broda sve do daleke Indokine. Samo po sebi je jasno, kako Poussin ni ne sluti u kakve će ga sve nevolje ovo putovanje uvaliti. Čitatelju je, dakako, sve unaprijed jasno - bez nevolja, ne bi bilo ni stripa ni čarolije putovanja. No, tamo gdje očekujemo klasični avanturistički strip koji će nam, uz dašak patetične romantike, pripovijedati o strašnim gusarima i borbi protiv sila zla, zatičemo nešto potpuno drugačije.


Topose ovoga stripa zacrtao je, koju godinu ranije, talijanski autor Hugo Pratt. No, dok se Corto Maltese povlači iz ovoga svijeta otprilike s krajem Prvog svjetsskog rata, najavljujući tako propadanje jednoga doba, Theodore Poussin ostaje tumarati razrušenim krajolicima. Kraj je dvadesetih godina dvadesetog stoljeća, Europa se oporavlja od jedne krize ni ne sluteći da će uskoro zapasti u još goru. Ekonomija se stabilizira, a trgovački putovi ponovno otvaraju. Premda Poussin ne sreće pripadnike mitološkog miljea, niti ga pretjerano zanima dobra stara Europa, njegova indokineska putovanja odišu duhom poznatoga mornara. Čak i Conceptiva (prva žena koju na svom putovanju susreće Theodore Poussin) pomalo nalikuje Zlatoustoj, mističnoj crnoj gatari iz Prattovih priča.. Mistična proročanstva, bremenite aluzije i konstanto izbjegavanje jasnog izražavanja jasno daju naslutiti na koga se Frank Le Gall uglédao radeći ovaj strip. Indokina Thea Poussina nalikuje polinezijskim otočjima Corta Maltesea. Vikend-revolucionari, sitni probisvijeti i dangube, siromašni seljaci osuđeni na golo preživljavanje, plaćenici i profesionalni ratnici svih vrsta stoje u grubom kontrastu sa dokonim pripadnikom civilizacije kojemu se guzica zaželjela puta.

Stvarnost pod fantazijom, Poussin će upoznavati postupno. Ispočetka uljuljan u sigurnom svijetu brodskih časnika, svijetu kojim vlada red i poredak, ni ne pomišlja promoliti nosom preko palube. Jednom kada to učini, naći će se u nepoznatom okruženju u kojemu civilizacijska, džentlmenska pravila odavno ne vrijede, svijetu koji se ispod glasa smije britanskoj kruni i uzaludnim pokušajima "uljuđivanja". Pri tom, Le Gallova priča ni u jednom trenutku ne prelazi granicu dobroga ukusa. Azijati ne postaju metaforom svih zala čovječanstva, niti mu bijelci predvode napredak. Štoviše, na ovim stranicama, bijelci se svojom sirovom grubošću opasno približavaju pripadnicima najprimitivnijih plemena.
Azijski kontinent, u Gallovoj viziji postaje golemi melting pot naroda i običaja koji se međusobno ne podnose i koji jedva čekaju protjerati uljeze iz vlastite zemlje (čija je doista zemlja, u ovom je slučaju manje važno pitanje). Unatoč okruženju u kojem isključivo vrijede pravila socijalnog darvinizma, mnogi likovi ustraju na održavanju kakve-takve veze s prividom civilizacije. Tako je i najokorjeliji gusar opsjednut manirama i dobrim ukusom, dok naš junak svojim načinom govora i pomalo opsjednutim ponašanjem funkcionira kao izvrsna metafora o susretu Europe i Drugoga.

Dok pokušavamo shvatiti koga Poussin cijelo vrijeme traži, od koga bježi i što ga uopće nagoni na putovanje, primjećujemo kako smo već duboko zaglibili među blatnjave, siromašne kućerke siromašnih azijskih četvrti. Konstantnom izmjenom rakursa, koristeći pripovjedače koji nestaju jednako nenadano kao što se i pojavljuju, Gall uspijeva potencirati nestvarnu razinu ove pripovijesti. Oba se albuma doimaju poput kakvog košmara, do te mjere da se nakon nekog vremena s pravom počinjemo pitati je li Theodore Poussin ikada i krenuo na put. No, sve do sada rečeno odnosi se na pitanja ambijentacije i pripovjedne tehnike. Nalazi li se ispod ovih retoričkih sredstava, išta vrijedno pozornosti?

Na to je pitanje vrlo teško odgovoriti. Ne zbog toga što bi strip o Poussinu bio izrazito kompleksan strip ili bi njegov jezik bio odveć nerazumljiv, već zbog toga što krajnji cilj kojemu Gall teži, iz prva dva albuma nije vidljiv. Prva dva albuma daju naslutiti koji bi bio osnovni kompleks motiva. Želeći pobjeći od Novembrea, lika koji mu se predstavlja kao vlastita sudbina, Poussin upada iz gorega u gore. Tako oba albuma postaju svojevrsnim prikazom potjere među dvojicom osobenjaka. No, tek će otkriće prave prirode ovoga lika moći utvrditi čitanje u bilo kojem smjeru. Do tada, moramo se zadovoljiti Gallovom retorikom, koja je, premda nam smisao konstano izmiče, ništa manje privlačna. Zapravo je nevjerojatno koliko mnogo asocijacija može proizvesti malo kiše, malo blatnjavih ulica, malo sumnjivih likova i pokoji Baudelaireov stih. Prva dva Gallova albuma uvode nas u neobičan i privlačan projekt, projekt kojemu ne možemo naslutiti kraj, no projekt kojemu su i pojedine etape dovoljno zanimljive da bi nas zadržale uz njega. Sa nova dva albuma na tržištu, otvaraju se nove dvije postaje te je krajnje vrijeme da se zaputite Poussinovim tragom.

Autor: Matko Vladanović