Celokupna radnja pripovetke svedena je na opis i rešavanje nezapamćeno surovog zločina koji se desio 1818. godine u jednoj mirnoj pariskoj ulici. Dva tela nađena su u užasnom stanju u različitim delovima jednog stambenog objekta. Misteriozno ubistvo se desilo nekoliko noći ranije i očevidaca ima puno, ali njihova izlaganja se razlikuju u tolikoj meri da je gotovo nemoguće izvući bilo kakav konkretan zaključak o onome što se kobne noći desilo u toj kući. Na čitaocima ostaje samo da sa pažnjom prate istragu kojoj pritupaju glavni protagonisti, koji na kraju iznose potpuno iznenađujuće razrešenje zagonetke. Ipak, zapanjujuć kraj (koji nama sa ove vremenske distance može izgledati pomalo naivno) nije ono što ovu pripovetku čini unikatnom, jer čar ovog dela leži upravo u Poovom upečatljivom stilu i litetrarnom senzibelitetu. Ironični pristup romantičarskoj književnosti uslovio mu je stvaranje jedinstvenog stila, koji i posle toliko puno vremena ostaje neprevaziđen, pa tako i sami opisi ovih krvoločnih ubistava na određen način deluju vrlo elegantno.

To verovatno predstavlja najveći izazov pred kojim se našao
scenarista strip adaptacije ovog dela, Žan-David Morvan. Jednu od
vrhunskih pripovedaka svetske književnosti sigurno nije nimalo lako
prebaciti u tok devete umetnosti u svom punom obliku, ali ako je suditi
po reakcijama renomiranih francuskih kritičara stripa, Morvan je,
ostajući veran književnom izvoru u najvećoj mogućoj meri, u tome ipak
uspeo.
Za vizuelnu stranu ovog dela pobrinuo se francuski ilustrator FabrisDrie, koji bez poteškoća oživljava atmosferu devetnaestovekovnog Pariza. Njegov realistični prikaz u potpunosti prati kontekst detektivske istrage, a interesantan dizajn i živopisne boje koje koristi doprinose stvaranju jedinstvenog ambijenta u kom se odigrava ova misteriozna priča.

Ovaj strip prvi put je objavljen pre dve godine od strane francuskog izdavača Delcourt i to u njihovoj popularnoj ediciji Ex-Libris u kojoj su se, pored ovog naslova, našle adaptacije nekih od najvećih klasika svetske književnosti. Galerija ove edicije izuzetno je zanimljiva i šarenolika, pa su u njoj, između ostalih, svoje mesto dobili Robinzon Kruso, Frankenštajn, pa čak i Oliver Tvist. Iskreno se nadamo da će, uz ovakav uzor, izdavačka kuća Veseli Četvrtak, nastaviti da ide dobrim putem i da svojoj publici i dalje predstavlja ovako interesantne albume.
Moramo reći da se pred vama opet nalazi jedno zaista vredno izdanje. Poštovaoci Poovog književnog opusa napokon će moći da se upoznaju sa jednom izuzetnom adaptacijom Ubistava u ulici Morg, dok onima koji Poa još uvek nisu otkrili (ili ih možda do sad nije ni interesovao), ovaj strip može poslužiti kao uvod u izvrsno literarno stvaralaštvo jednog od najvećih majstora svetske književnosti. U krajnjem slučaju, nadamo se da će ova vrsna edicija Veselog Četvrtka, pretencioznim knjiškim snobovima napokon dokazati da strip jeste bitan i da više nije samo zabava za malu decu. Ako je to ikad i bio.
